Prije nekoliko dana, tiho i dostojanstveno baš kako je i živio, u Kragujevcu je u 94. godini preminuo divni čika Dragoljub Jovanović. Ljuba, kako su ga svi zvali bio je jedan od rijetkih đaka koji su preživjeli masovna strijeljanja u oktobru 1941. godine. Bio je poslednji svjedok nacističkog zločina, strijeljanja djece u Maršiću. Jovanović je od 1971. do 1983. godine obavljao dužnost direktora Spomen-parka „Kragujevački oktobar” u Šumaricama, a cio svoj život ugradio u čuvanje i njegovanje uspomena na nevino stradale sugrađane 1941. godine. Ustanovi Spomen-park, kao prvi direktor, dao je nemjerljiv doprinos. U vrijeme kada je on bio na njenom čelu izgrađen je Muzej „21. oktobar”, koji je otvoren 1976. godine, postavljen spomenik „Sto za jednog” 1980. i Spomen-obilježje naroda Hrvatske 1981. godine. Po njegovim djelima, neiscrpnoj energiji i pregalaštvu njegova porodica, rođaci, kolege i prijatelji zauvijek će ga pamtiti.
Ovog 21. oktobra, po prvi put čika Dragoljub nije bio sa svojim drugovima, da oda počast kragujevačkim đacima koji su otišli u legendu. Epopeju srpskog stradanja koju je u nacionalnu svijest utkala velika pjesnikinja Desanka Maksimović sa svojom pjesmom „Krvava bajka”. Tog krvavog oktobra 1941. godine su Njemci u znak odmazde, zbog pogibije deset i ranjavanje 26 njemačkih vojnika u obračunu sa partizanima, strijeljali hiljade nevinih građana, među kojima đake i profesore Prve kragujevačke gimnazije. Na suđenju u Nirnbergu prihvaćeno je da je u Kragujevcu strijeljano oko 7.000 civila, kasnije je konstatovan broj od 3.000 civila, među kojima 300 đaka srednjih škola i šegrta i 15 dječaka – uličnih čistača obuće. Najmlađi je imao 11 godina. Čika Dragoljub Jovanović je imao 17 kada je izveden pred streljački vod.
– Imao sam priliku da upoznam čika Dragoljuba i da sa njim vodim nekoliko za mene dragocjenih, emotivnih i veoma potresnih razgovora. Imao je svega 17 godina kada je bio strijeljan. U tijelu je imamo čak 11 rana od metaka. Bio je teško ranjen. Bio je na samrti. Našla ga je majka, skoro na izdisaju. Tajno ga je prenijela u njihovu kuću i, angažovanjem jednog dobrog ljekara, njegovala i oporavljala u narednim mjesecima. Njegove riječi, kada mi je opisivao sam trenutak strijeljanja, kao i kada je docnije tog istog dana, nalazeći se teško ranjen međ` leševima nevinih, začuo glas svoje majke koja ga je tražila pamtiću do kraja života, kaže za „Dan” istoričar Dejan Ristić, koji je angažmanom na društvenim mrežama uspio da probudi Srbiju, da je otišao još jedan od junaka „Krvave bajke”.
„Znam da je čika Dragoljub sada ponovo sa svojim školskim drugarima koji su u Kragujevcu i okolini stradali 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine. Znam da su sada konačno svi zajedno i da skupa hodaju stazama svog tako tragičnog i naglo prekinutog djetinjstva. Znam i to da ga više nikada neću sresti, ali isto tako znam da ću bat njegovih dječačkih koraka začuti već tokom svoje naredne posjete Šumaricama. Znam da će u tim trenucima stajati pored mene, sa onim svojim blagim osmijehom na licu i očima punim života. Nikada neću zaboraviti divnog čika Dragoljuba”, napisao je na FB stranici koja je uzdrmala Srbiju istoričar Ristić.
Zahvaljujući njemu bilježimo ovu dirljivu priču. Naime, djed Dragoljub Jovanović je svedočeći o strijeljanju obezbijedio pokoljenjima istorijski izvor prvog reda o njemačkom zločinu u Kragujevcu.
M.Njeguš
Veliki školski čas
Svakog 21. oktobra, u Šumaricama se održava veliki školski čas sjećanja na nevino pogubljene srpske civile i đake. Od 2012. godine, uz podršku tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, a zahvaljujući inicijativi koju je potpisalo više od 16.000 javnih ličnosti, intelektualaca, sportista, umjetnika i običnih građana, Šumarice su u znaku Dana sjećanja na sve srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu. Srbija se na tom mjestu, srpskom Jad Vašemu, sjeća zločina okupatora i svih srpskih žrtava i njemačkog i mađarskog i bugarskog i hrvatskog i albanskog nacizma. Ovog 21. oktobra osim Crkve i naroda, na mjestu strijeljanja đaka nije bilo nikog iz državnog vrha. Događaj koji je simbol, epopeja stradanja Srba bio je nevidljiv i u srpskoj štampi. Društvene mreže su pritom bile prepune sjećanja građana na 21. oktobar 1941. i krvavu jesen te godine kad su njemačke okupacione snage izvršile masovni ratni zločin nad civilima u Kragujevcu i širom Srbije. Ovogodišnjem „Velikom školskom času”, na kome je izveden dramski prikaz „Nisam kriv što sam živ”, prethodio je moleban, koji je služio vladika šumadijski Jovan. Manifestacija kraj spomenika strijeljanim đacima i profesorima prvi put je održana 1957. godine. Kragujevačke Šumarice i spomen-kompleks 21. oktobar posjetilo je pet miliona ljudi iz zemlje i svijeta.